IVANA STANIĆ u galeriji KRISTOFORA STANKOVIĆA

U STAROGRADSKOJ VIJEĆNICI Grada Zagreba, galerija KRISTOFORA STANKOVIĆA, otvorena je 11. 4. 2013. samostalna izložba akademske slikarice IVANE STANIĆ, pod pokroviteljstvom predsjednika Gradske skupštine Grada Zagreba Davora Bernardića.

Tradicija da izložbene aktivnosti u okviru Dana crnogorske kulture, Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske i Društvo Crnogoraca i prijatelja Crne Gore "Montenegro" Zagreb započinju početkom proljeća u galeriji Kristofora Stankovića u Starogradskoj vijećnici, nastavljena je i u 2013. 

Brojni uzvanici i gosti među kojima Dimitrije Popović, Maja Perfiljeva prisustvovali su otvaranju izložbe. Otvarajući izložbu gospodin Bernardić je naglasio da je sa zadovoljstvom prihvatio pokroviteljstvo iz dva razloga: "Prvo što među Crnogorcima imam veliki broj poznanika, osobnih  prijatelja i  dragih ljudi, što me uz Crnu Goru vežu drage uspomene i što događanja koje NZCH i njene članice organiziraju u okviru Dana crnogorske kulture predstavljaju odista praznik kulture, prvorazredne kulturne događaje u Gradu Zagrebu i Republici Hrvatskoj. Večerašnja izložba je potvrda toga"- rekao je Davor Bernardić

O izloženim radovima i općenito o stvaralaštvu Ivane Stanić govorila je Iva Körbler, povjesničarka umjetnosti čiji tekst donosimo u cjelosti:

"Prvo značajno predstavljanje radova mlade umjetnice Ivane Stanić (Kotor, 1982) u prostoru Galerije Kristofora Stankovića Gradske skupštine grada Zagreba pokazalo je kako se ne radi o umjetnici kojoj je tek dana početnička šansa, već o iznimno poetološko-stilski zrelom i zaokruženom opusu koji je u kontinuitetu nastajao u proteklih osam godina. Nakon diplome 2005. godine na novosadskoj ALU kod prof. Zorana Todorovića (odsjek grafike), dvije je godine provela na usavršavanju slikarstva i crtanja na Akademiji u Düsseldorfu, u klasi prof. Herberta Brandla.
Na ishodišnom tragu ekspresionističkog crteža i senzibiliteta, Ivana Stanić u slikocrtežima malog formata u kombiniranoj tehnici sabija svu energiju i tematiku urbanog miljea, pokazujući podjednako veliku upućenost u nasljeđe njemačkog slikarstva „Nove stvarnosti“ iz dvadesetih i tridesetih godina 20. stoljeća, eha dadaističkih i nadrealističkih postupaka kolažiranja paralelnih stvarnosti u kadru slike, kao i suvremenih inačica umjetnosti graffita, stripa ili dječjeg crteža. Njezina je tematika strogo urbana, od prizora tzv. urbanog pejzaža, intimističkih prikaza mlade izgubljene generacije, raznih karikaturalnih likova čija lica-maske svjedoče o nesnalaženju u vremenu i prostoru, do vrlo psihološki istančanih portreta emotivno i psihički nestabilnih pojedinaca koje je potrošio život, bilo da se radi o ljubavnim razočaranjima, raspadanju klasične forme obitelji ili gubitku opće egzistencijalne orijentacije.
Svaki je slikocrtež jedna zasebna mala psihološka studija koja promatrača zove na pomno dubinsko proučavanje slojeva prizora, jer Ivana Stanić nikada ne teži nekom površnom, jednodimenzionalnom efektu slike. Kod nje nema patvorene psihodelije, kaosa prizora, bilo kakve ideologije i estetike ružnoga koja je sama sebi svrhom jer je tobože u trendu. Jednako tako, nema „igranja“ na emocije promatrača. Njezini su urbani prizore i studije likova koji žive na gradskoj pozornici duboko autentične i proživljene, i iz svakog crteža osjeća se duboka empatija umjetnice prema ljudima koje prikazuje, bez imalo podsmijeha, ironije, cinizma ili namjernog potenciranja groteske. Ivana Stanić empatijski bilježi i prenosi emotivno i psihološko polje portretiranih likova u svojim djelima, daleko od superiorne pozicije umjetnika kojemu su takvi motivi tek dobra inspiracija za umjetničku kreaciju, jednako kao što je u svojem autorskom rukopisu daleko od citiranja ili parazitiranja nad stilom nekih većih uzora.
Pa ako nam se učini da je pozadinski okvir nekog prizora kaotičan, rastočen, nekoherentan, kompozicijski pomaknut ili osjetimo veliki stupanj narativnosti prizora, to je u slici precizno prenijet svjesni refleks psihoemotivnog stanja protagonista koje prikazuje u prvom planu prizora. Cijeli je prizor kod Ivane Stanić uvijek u funkciji tumačenja ljudskih sudbina; grad ili interijer nekog stana nije samo pozornica ili podloga na kojoj se nalaze ljudi. Usamljenost pojedinca u gradu, otuđenost, egzistencijalna promašenost, nesnalaženje unutar obiteljskih konteksta ili obiteljskih očekivanja, teme su koje su trajno aktualne. Ivana Stanić posjeduje onu duboku psihoemotivnu sondu koja je potrebna svakom velikom i značajnom umjetniku, bez straha od vlastitih i tuđih ponora psihe i emocijâ. Njezin je autorski izričaj već sada dorađen i snažan u poruci, spreman za veće izložbene izazove."

Iva Körbler

Zahvalu organizatorima i brojnim gostima uputila je i autorica Ivana Stanić.

IZLOŽBA JE OTVORENA DO 26. 4. 2013.

Ivana Stanić

Rođena je 26.10.1982. u Kotoru. Diplomirala je 2005. U klasi profesora Zorana Todovića, odsjek grafika. Nakon završenih studija na novosadskoj Akademiji umjetnosti, dvije godine je provela na Akademiji u Düsseldorfu, gdje je u klasi profesora Herberta Brandla usavršavala slikanje i crtanje. Do sada je imala više grupnih i samostalnih izložbi.
Samostalne izložbe:
- jun 2005.- Shock- galerija, Art klinika, Novi Sad (Srbija)
-septembar 2008.- JU Muzeji i Galerije Podgorice, Kusleova kuća
- jul 2009.- Galerija Centar, Podgorica
- april 2011.- prostorije Austrijske ambasade, Podgorica
Grupne izložbe
- jun 2005.- završna godina klase prof. Z. Todovića, galerija Matice srpske, Novi Sad (Srbija)
- jul 2005.- Izložba završne godine Akademije umjetnosti, Muzej Vojvodine, Novi Sad (Srbija)
- decembar 2005.- Female beauty-Maxim, Keln, (Njemačka)
- februar 2006.- Rundgang, izložba završne godine Akademije, Dü-sseldorf (Njemačka)
- mart 2006.- Galerija DKSG, Beograd, (Srbija)
- decembar 2006.- Graphic-Markt-Kulturbahnhof Eler, (Njemačka)
- mart 2008./09./10./11./12.- godišnja izložba ULUCG, Podgorica
- decembar 2008.-12.- Podgorički likovni salon
- januar 2013.- izložba Mladi, ULUCG, Podgorica (CG)