ABAZ DIZDAREVIĆ-GALERIJA "ZVONIMIR"

      U organizaciji Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske, Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore "Montenegro" Zagreb i Centra za očuvanje i razvoj kulture manjina Crne Gore  u suradnji s galerijom "Zvonimir" a uz pomoć Savjeta za nacionalne manjine u Zagrebu je 24. 9. 2013. otvorena izložba slika akademskog slikara Abaza Dizdarevića.
    Svečanosti otvaranja prisustvovali su brojni gosti i uzvanici među kojima i Peđa Grbin zastupnik u Hrvatskome saboru i predsjednik Kluba hrvatsko-crnogorskog prijateljstva.
     U ime MORH i galerije „Zvonimir“ prisutne je pozdravio kustos Zoran Batušić naglašavajući da suradnja NZCH i Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore „Montenegro“ Zagreb ovom izložbom obilježava jedan značajan jubilej- DESET GODINA zajedničkog projekta u okviru kojeg je javnosti Hrvatske predstavljen impozantan broj crnogorskih slikara i kipara u prostoru Galerije. Ovom, kao i prethodnim izložbama, započinje sezona izložbi u Gradu Zagrebu u okviru programa KULTURNA JESEN U ZAGREBU- rekao je gospodin Batušić.
      O suradnji i realiziranim izložbama u proteklih deset godina u ovoj ali i drugim galerijama u Gradu Zagrebu, u ime organizatora govorio je predsjednik NZCH dr. sc. Radomir Pavićević.   Gostima i uzvanicima obratio se i autor izložbe Abaz Dizdarević i uz riječi zahvale organizatorima pozvao prisutne na razgledanje izložbe riječima: - Ove slike i crteži nastali su u tišini ateljea i sada su izložene vama, oku javnosti.    
      Svoje oduševljenje izloženim radovima istaknula je i povjesničarka umjetnosti Iva Körbler u svom osvrtu /koji prenosimo u cijelosti/.

SENZIBILITET IZUZETNO EMOTIVNOG UMJETNIKA

   Svojevrsna mala retrospektiva kojom se slikar Abaz Dizdarević (1978) predstavio zagrebačkoj publici u Galeriji Zvonimir otkrila je složen i osebujan likovni svjetonazor ovog umjetnika. Bez sumnje danas duboko inspiriran nadrealističkom vizijom poimanja svijeta, u svojim je slikarskim počecima bio vezan uz realističke prizore, recikliranje ostavštine folklorno-kulturološkog miljea iz kojega potječe, ali i suvremenom interpretacijom mitske slike zavičaja.
      Zaokret prema motivima melankoličnog i nadrealističkog pejzaža iz 2007. i 2008. godine, gdje se u prostoru slike javlja motiv kamena, gusto poredanog, koji kao da pamti sjećanja predaka i neko sretnije, pastoralnije vrijeme, postepeno prerasta u apokaliptični pejzaž s ljudskim tijelima, ali i tijelima životinja. To je pejzaž iz noćnih mora, pun neke neimenovane groze, s vizijama apokaliptičnog vremena koje danas mlađa generacija umjetnika sjajno osjeća. Nadrealni motivi nisu više prisutni na slici, eventualno poredani izvan logičkog konteksta, kako bi u promatraču potakli ideju snova, vizije ili želje za drugačijom stvarnošću, izvan ovog realnog vremena. Sada je to pejzaž za koji nismo sigurni je li stvaran ili je tek prizvan u vizijama umjetnika iz nekog budućeg vremena.
     Hibridnost prizora, koji na momente spajaju gotovo nespojivu ideju o jednoj kulturi u izumiranju te iščezavanju stare baštine s dolaskom jednog novog vremena i civilizacije ljudi-strojeva, u najnovijim je radovima zamijenjena motivima biomorfnog porijekla, složenom matricom uzorka koji se isprepliću na granici kamena, višestaničnih organizama i embrija teško odgonetljiva porijekla vrste. Abaz Dizdarević osjeća uronjenost svih nas u jedno drugačije vrijeme i ovaj je zadnji ciklus autorov mogući odgovor na rastuću dehumaniziranost zapadne civilizacije. Njegova slikarska sonda bilježi neku novu stvarnost, koja je možda samo ovdje kanalizirana kao upozorenje i koja nas, srećom, nikada neće zadesiti. Ideja o jednom takvom novom postapokaliptičnom svijetu koji je opet još jedna dehumanizirana apokalipsa (iz naše perspektive) podsjeća me na neke vizije slikarice Biserke Baretić. To je senzibilitet koji posjeduju iznimno emotivni umjetnici i koji u prijelomnim, prijetećim vremenima – kada slabi utopija o humanitetu – pokazuju blizinu opasnosti mogućeg gubitka svega onoga što nas čini emotivno i duhovno plemenitim ljudskim bićima.
      Posebnu bih pažnju skrenula na crno-bijele radove u kombiniranoj tehnici maloga formata, u kojima Abaz Dizdarević iskazuje vrstan crtački i grafički duktus i senzibilitet, i u kojima se vidi njegovo idejno i zanatsko majstorstvo. Fantastičan pejzaž i fantastični interijeri s tih crteža kao da ne pripadaju ovom svijetu, već su hibridni, izmaštani amalgam starih mitova i neke vanzemaljske civilizacije.
     Velika maštovitost prizora, uz snažan kritički, duhovni i egzistencijalni naboj koji nas emotivno pogađa sa slika ovog umjetnika, kvaliteta su koja govori u prilog Abaza Dizdarevića i njegove buduće izlagačke karijere. Jer ništa na ovim slikama nije artificijelno izrežirano ili „namontirano“ da u promatraču izazove nemir, čuđenje ili šok; umjesto bilo kakvog površnog efekta očuđenja slikar nam nudi jednu autentičnu likovnu dionicu suvremenog svijeta koji balansira na rubu propasti ili možda nekog novog buđenja nade u shvaćanje svih bolnih lekcija čovječanstva.

Iva Körbler