povratak na sve vijesti

PREDSTAVLJANJE KNJIGE- MIRAŠ MARTINOVIĆ ANTIČKI GRADOVI SNOVI I SUDBINE

ponedjeljak, studenog 19. 2012.

Knjiga ANTIČKI GRADOVI SNOVI I SUDBINE crnogorskog književnika Miraša Martinovića će biti predstavljena u Zagrebu u Novinarskom domu 22. 11. 2012.

NACIONALNA ZAJEDNICA CRNOGORACA HRVATSKE, DRUŠTVO CRNOGORACA I PRIJATELJA CRNE GORE "MONTENEGRO" ZAGREB, uz pomoć SAVJETA ZA NACIONALNE MANJINE ORGANIZIRAJU PREDSTAVLJANJE KNJIGE:

MIRAŠ MARTINOVIĆ- ANTIČKI GRADOVI SNOVI I SUDBINE

22. 11. 2012.

u Novinarskom domu, Perkovčeva 2 s početkom u 19h

Učestvuju
PREDRAG MATVEJEVIĆ
DIMITRIJE POPOVIĆ
   LIDIJA VUKČEVIĆ
ŽELJKO PEROVIĆ
MIRAŠ MARTINOVIĆ
DANILO IVEZIĆ

miraš web

Rekli su o knjizi:

Mirašu Martinoviću je  uspjelo da iz sivila erudicije izvuče dragocjeni materja, zlatne niti koje nije dotaklo vrijeme.  Svojom imaginacijom, faktima i stvaralačkim umijećem, pronašao je i uspostavio komunikacije, pa su gradovi oživjeli. Za svaki grad, pišući svoju priču, pronašao oirgnialni ključ, otvorio ga. Tako da svi o vi gradovi sada, raskriljenih kapija, čekaju da se u njih uđe.                                                            Predrag  Matvejević, Pobjeda, 5. XI 2012.

Pod intrigantnim naslovom i u izvrsnoj likovnoj opremi kriju se snovi i sudbine drevn ih gradova, poznatijih ili manje znanih, prekrivenih zaboravom ili naprotiv, vrlo poznatih. Autor Miraš Martinović ne piše samo o gradovima i gradnji kao arheološki tragalac već ispisuje svoje osobne ali i kolektivne mitove o tzv.urbanim cjelinama i prostorima koji su nestajali ili ostajali u tragovima a povezani su uz prošlost antičkih i srednjevjekovnih  obitavanja i seoba. Pripovijest o svakome gradu ilustrirana je dokumentima, skicama, fotografijama, nacrtima.Je li ovdje riječ o mješovitom žanru arhetipskog kazivanja istraživača vremenitosti ili o lirsko-meditativnom ogledu kojim se zapostavljeno blago crnogorskih kulturnih naslaga želi predstaviti kao nanovo otkriveno, pomnim uvidima u taloge povijesti?
                                                                                    Lidija Vukčević, Vijesti, 27 X 2012.

Miraš Martinović, u mladosti darovit pjesnik, a već dvadesetak godina, zapaženi crnogorski prozni pisac, u svojoj literaturi obrađuje teme koje po svom sadržaju i originalnosti obrade ne radi nijedan savremeni crnogorski pisac. O crnogorskoj prošlosti, onoj iz kasnog srednjeg vijeka do vremena Drugog svjetskog rata, postoje već djela niza značajnih pisaca koji su kvalitetnim interpretacijama doprinijeli da se slika Crne Gore, etička, ali i estetička, pronese diljem bivše Jugoslavije. Miraš Martinović je, međutim, zagazio u još dalju  i dublju prošlost koja će upućenom čitaocu pokazati daleke i istorijski zamršene korijene vremena koje je bilo prije Crne Gore  za koju na osnovu dokumenata znamo. Majstorski interpretirajući tu daleku prošlost, pisac je, naravno, uspostavljao veze koje bi bez njegovih knjiga ostale nevidljive. Ovim je doprinio da se  mit o jednoj zemlji i jednom narodu (crnogorskom) pretvori u književnu realnost. Ko u to ne vjeruje, neka pročita zbirku njegovih romana, a naročito "Antičke gradove, snove i sudbine". U svakom slučaju, Martinović je ovim romanom po svemu  evropski pisac, pa njegovu knjigu s razlogom vidim u pariskim, londonskim ili rimskim knjžarama.
                                           Jezdimir Radenovi, MOTRIŠTA, Mostar, srpanj -listopad 2012.

Martinovićn pripovijeda i pjeva s tajnošću koju samo on zna, da bi poruke išle do budućnosti, ne kao neko ponavljanje, već kao vijest vječnosti. Kod njega se miješa istorija sa fantazijom, hronika sa poezijom, biblijske metafore sa ljudskom svakidašnjicom, stvarajući zdravo sjećanje, ono što umjetnost doseže kao  žrtvovanje i mučeništvo. Ovo se vidi pojednako i u samo jednom stihu ili u jednom čitavom romanu kao, na primjer, onom o ilirskoj kraljici Teuti. Martinović uspijeva da zadivi jednom jedinom pričom kao ona o vojsci frulaša ilirskog kralja Gentia u njegovoj knjizi o antičkim gradovima.                                                   Visar Zhiti

Da su vremena sretnija, posebice za kulturu, knjiga Miraša Martinovića Antički gradovi snovi i sudbine, bila bi dočekana kao prvorazredni događaj, što ona i jest, ali kako više nema žeđi za kulturom, kako više nitko neće probuditi pisca u ponoć i reći mu da je napisao sjajnu knjigu, kao što je Bjelinski banuo u kasne sate kod Dostojevskog i rekao mu: "Za Bijele noći neću da čujem, ali su Bijedni ljudi remek-djelo", onda nam preostaje naći se s prijateljima, sjesti i porazgovarati o ovoj majstorski napisanoj knjizi, te s autorom ćaskati kako je u tomu uspio, kako je prikupio građu i kakvim je sve preciznim vagama mjerio tu materiju koja mu je došla ruku i od nje sačinio uzbudljivo literarno štivo, prvoklasnu prozu. Pa i to je već nešto da se možemo negdje, pod nekim krovom okupiti.

Naša književnost oskudijeva s ovom vrstom proze koja nije samo pripovijetka, zato što se u njoj čuju pripovjedački glasovi, nego je istodobno i esej, potom i znanost, jer pisac kopa u utrobu zemlje mnogim arheološkim alatkama, pa onda antropologija i lingvistika, a nadasve poezija koja slijedi ono što je Miraš Martinović već ostvario u svojim stihovima i dosegao poetski vrh zbirkom Nevidljivi ljetopis. Ako bih tražio bliske mu pisce, onda bi to zasigurno bio Predrag Matvejević sa svojim čudesnim knjigama Mediteranski brevijar i Kruh naš. Ono što je kod obojice dragocjeno jest precizna stvaralačka erudicija iz koje proistječu rodovi koji se više ne mogu odvajati. To su potrebne knjige, mali leksikoni u kojima je sve vjerodostojno makar bilo izmišljeno. U kojima su priče istinite, ma koliko sličile legendama.

Miraš Martinović otključao je antičke gradove, ulaz je slobodan. Tko ih posjeti, ne mora se bojati da će zalutati u labirintima - ima pouzdan vodič u rukama.

                                                                                                                 Mirko Kovač

POZIVNICA:

Dokument