povratak na sve vijesti

KNJIGA M. ŠPADIJERA "V. POPOVIĆ-ŠPANAC" PREDSTAVLJENA U ZAGREBU

petak, travnja 20. 2012.

Veliko broj uzvanika i gostiju, pisaca, umjetnika i javnih radnika Zagreba prisustvovao predstavljanju knjige u Novinarskom domu, 19. 4. 2012.

      Predstavljanju knjige u Novinarskom domu u Zagrebu prisustvovao je veliki broj uzvanika i gostiju među kojima i otpravnik poslova Ambasade Crne Gore u RH Branislav Karadžić, izaslanik gradonačelnika Grada Zagreba Dragutin Palašek, predsjednik Savjeta za nacionalne manjine Aleksandar Tolnauer, poznati književnici i kulturni radnici Predrag Matvejević, Dimitrije Popović, Milka Babović, članovi Saveza antifašističkih boraca Hrvatske, Društva J. B. Tito, novinari i znanstveni radnici.
      Tokom predstavljanja na video zidu su prikazivane fotografije vezane uz životni put Vladimira Popovića Španca.

      O knjizi su govorili Slavko Goldstein- publicista; Budimir Lončar- diplomata; prof. dr. sc. Tvrtko Jakovina; Marko Špadijer- autor i prof. dr. sc. Dragutin Lalović.

Slavko Goldstain:

      "Radi se o knjizi koja govori o jednom značajnom Crnogorcu, knjigu je napisao crnogorski autor, objavili su je Crnogorci, a mislim da je knjiga posebno zanimljiva za Hrvatsku. Vladimir Popović je bio glavni organizator i vodeća ličnost prvih šest mjeseci antifašističke borbe u Hrvatskoj. To nije tajna, to nije prešućivano, ali sigurno nije dovoljno u hrvatskoj historiografiji zastupljeno. Kao delegat CK KPJ za Hrvatsku u 1941, a malo kasnije sekretar operativnog rukovodstva CK KPH (V. Popović, A. Hebrang, R. Končar), koje je bilo koordinator antifašističkog otpora u Hrvatskoj, Vlado Popović je bio daleko najsposobniji u navedenoj trojci za posao koji su trebali obaviti s obzirom na iskustva u  španjolskom građanskom ratu. On je de facto imenovao Glavni štab partizanskih odreda u Hrvatskoj. Vrlo brzo je u tom rukovodstvu ostao sam, R. Končar strijeljan, A. Hebrang uhapšen, i kao takav rukovodio cjelokupnim ustaničkim operacijama, odredima i jedinicama..."

Budimir Lončar:

      "Knjiga zaslužuje veliku čestitku samom činjenicom da Vladimir Popović Španac iza sebe nije ostavio dokumentaciju, zabilješke i svoja (napisana) viđenja. Prije nego sam upoznao Vlada Popovića čuo sam da je lijep, elegantan i neobično strog. Moj kontakt s Vladom započinje u Americi u Washingtonu, njegovim imenovanjem za Ambasadora i praktički traje do njegove smrti, za koju sam saznao u Beirutu. Vlado Popović je ostavio najdublji trag u mojoj diplomatskoj karijeri. On je čovjek izuzetne sposobnosti, ali i izuzetno autoritaran, netolerantan, vrlo čvrst u svojim stavovima, no uz sve to ljude je jako volio. Nekoliko kratkih sekvenci iz diplomatskog života Vlada Popovića najbolje ilustriraju njegovo djelovanje. Vlado Popović je bio Titov ambasador u Moskvi, koji je predao Staljinu pismo u Kremlju, s onim čuvenim "NE", za što je trebala izuzetna hrabrost. Na II Konferenciji nesvrstanih zemalja, Vlado Popović ( na sastanku delegacije koju je sazvao Tito nakon pada Hruščova i diskusije što raditi, ostati u Kairu ili se hitno vratiti u zemlju),  kaže "Druže Stari, potres u Moskvi nema detonaciju u Beogradu i Jugoslaviji. Mi moramo pokazati da nijesmo dio njihove krize i njihovog stanja i ti druže Stari trebaš ostati ovdje". S tim se složio i Koča Popović..."

Tvrtko Jakovina: 

      "Vladimir Popović je bio trostruki ambasador i to na najznačajnijim mjestima. (Moskva, Peking i Washingtonu). U materijalu koji je priređen američkim političarima prije njegovog dolaska pisalo je, kako je izuzetno lijepa osoba koja ima veliki utjecaj na maršala Tita, osoba velikog ega plahovitosti i nepredvidljivosti. Vlado je jedan od rjeđih crnogorskih diplomata koji nisu pisali i ostavili nešto zapisano. Knjiga pokazuje da postoji svijest i zanimanje za osvjetljavanje ličnosti Vlada Popovića i upotpunjivanje historiografskih izdanja i podataka o značajnim ličnostima povijesnih zbivanja u Hrvatskoj..."

Marko Špadijer:

      "Raduje me što sam ovim štivom obnovio interesovanje za Vladimira Popovića i što vidim da ovdje uživa poštovanje. U ovakvim prilikama autoru ne priliči da naknadno "mudruje", jer je svoje rekao u knjizi. Nadam se da neću zloupotrijebiti vašu pažnju iznoseći nekoliko napomena. Pokušao sam da obiman dokumentarni materijal koji sam skupio pretvorim u čitljivu biografsku priču o Vladimiru Popoviću. Nastojao sam da budem objektivan, ne zaboravim na vremensku distancu i o njegovom vremenu ne "presuđujem" iz današnje svijesti. Izbjegavao sam da ponavljam činjenice koje su dvadesetak savremenika iznijeli kroz svoja sjećanja. Nijesam imao potrebu da razigravam maštu zbog toga što je život junaka priče bio uzbudljiviji od fantastike..."

Dragutin Laović:

      "Valja ponajprije odati iskreno priznanje cijenjenom Marku Špadijeru, koji je s mnogo mara i lucidnosti osvijetlio lik jedne prvorazredne povijesne ličnosti. Shvatio je to, s pravom, kao moralni dug prema jednoj ličnosti i jednom vremenu. Pritom se, kao i svaki biograf o tom vremenu i značajnim ličnostima u njemu, suočio s krupnim izazovima. Tumačeći pobude i dileme ovoga svog životopisnog pothvata, u svojim sjećanjima na Vlada Popovića, sam autor ističe svoje "osjećanje duga prema toj ličnosti", koju je prethodno ocijenio kao "ličnost najvišeg ljudskog i političkog nivoa" (str. 411). Pritom  iskazuje i dvojbu koliko će ga ljudska (i rodbinska) bliskost s tom ličnošću eventualno hendikepirati da o njoj piše sine ira et studio.
 Odlučio se za formu suzdržanosti, objektivne i potpune informacije, a ne vrijednosnih sudova ili čak osuda. Išao je i dalje u svojoj skrupuloznosti: odbio je da se svojem glavnom liku «uvuče pod kožu», da ga plastično individualizira, tako da se stječe osnovni dojam kako je Vlado Popović bez ostatka pripadao novovjekovnom soju "anđela javnoga života" ili "zaljubljenika u opće", kako je antičke građane nazivao veliki Montesquieu..."