povratak na sve vijesti

NAGRADA ZA ŽIVOTNO DJELO PROF. EMER. DR. SC. VESELINU SIMOVIĆU- AGI

ponedjeljak, lipnja 20. 2011.

Hrvatska komora inžinjera građevinarstva dodijelila prof. Simoviću NAGRADU ZA ŽIVOTNO DJELO U GRAĐEVINARSTVU

Hrvatska komora inžinjera građevinarstva dodijelila je prof. emer. dr. sc. Veselinu Simoviću- Agi NAGRADU ZA ŽIVOTNO DJELO U GRAĐEVINARSTVU - KOLOS - Skulptura je rad akademskog umjetnika IVICE PROPADALA

ČESTITAMO!!!!

 nagrada 1

nagrada 3

Veselin (Radovan) Simović - Aga je rođen 16. lipnja 1930. godine u Herceg Novom, Crna Gora. Gimnaziju je završio u Nikšiću 1948., a iste godine upisao se na Građevinski odjel Tehničkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirao je na Građevinskom odjelu AGG fakulteta u prosincu 1957. godine.

Nakon diplomiranja zaposlio se u građevinskom poduzeću "Prvoborac" u Herceg Novom. Na dužnost asistenta na Građevinskom odjelu AGG fakulteta u Zagrebu stupio je 1. 12. 1959.

Godine 1965. habilitirao je za zvanje docenta na temelju habilitacijskog rada, održanog predavanja i provedenog naučnog kolokvija. U veljači 1966. izabran je i postavljen za docenta na Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Znanstveni stupanj doktorata tehničkih znanosti stekao je u svibnju 1969. godine.

U veljači 1971. izabran je za izvanrednog profesora na Građevinskom fakultetu u Zagrebu, a za redovitog profesora izabran je prvi put u veljači 1976., a ponovo je biran u isto zvanje dva puta: 1982. i 1987.

U lipnju 1972. izabran je prvi put za dekana Građevinskog fakulteta u Zagrebu, na istu dužnost je bio biran još dva puta, a na dužnosti predsjednika Građevinskog instituta, u čijem su sastavu bila 4 građevinska fakulteta, bio je od 1979. do 1991.

Nakon asistentskog rada u dva izborna razdoblja preuzeo je 1965./66. samostalno nastavu iz predmeta Građevna statika I. i II. Te je predmete predavao, osim u Zagrebu i na građevinskim studijima u Splitu, Rijeci i Osijeku.

Predavao je i kreirao na poslijediplomskom studiju predmete: Betonski objekti, Posebni objekti i Naborane konstrukcije. Sudjelovao je povremeno u poslijediplomskoj nastavi na Građevinskom fakultetu u Beogradu i Građevinskom fakultetu u Sarajevu.

Umirovljen je kao redoviti profesor 1996.

Tijekom svoje sveučilišne djelatnosti prof. Simović kontinuirano je znanstveno radio i postizao značajne rezultate koji su najvećim dijelom objavljeni u njegovim publiciranim djelima (knjigama, člancima, referatima) te u studijama u kojima je na temelju znanstvene analize riješio brojne probleme iz područja građevinskog konstruktorstva.

Objavio je tri knjige, od kojih jednu u koautorstvu, a dvije od njih su sveučilišni udžbenici; skripta za poslijediplomski studij (Naborane konstrukcije) u kojima je na originalan način razradio postupak proračuna naboranih konstrukcija; 34 znanstvena rada u domaćim (27) i inozemnim (7) publikacijama; 6 stručnih radova u domaćim publikacijama.

Izradio je brojna originalna studijska rješenja iz područja građevinskog konstruktorstva, koja su uglavnom primijenjena u praksi.

Bio je voditelj triju znanstvenih projekata.

Svaki od njegovih znanstvenih radova predstavljao je izvorni doprinos znanosti i njenoj primjeni u praksi.

Najznačajniji znanstveni doprinos dao je pronalaženjem originalne metode proračuna zidova s otvorima, za koju je osnove dao u doktorskoj disertaciji, a njeno proširenje i razradu objavio u monografiji Zidovi s otvorima i okvirne konstrukcije. Ta je metoda, u vrijeme kad ju je autor razradio, bila ne samo znanstveni doprinos, nego je našla i primjenu pri proračunu brojnih objekata visokogradnje. Metoda je primijenjena na preko 600 visokih zgrada u ondašnjoj državi i inozemstvu. Za navedenu monografiju dobio je 1973. godine najviše znanstveno priznanje u Republici Hrvatskoj - nagradu Nikola Tesla.

Autor je brojnih konstruktorskih projekata (preko 300), ekspertiza i revizija stabilnosti najsloženijih građevina, čime se svrstao u elitnu skupinu najistaknutijih građevinskih konstruktora u Hrvatskoj.

Valja istaknuti i aktivnost u Stručno-konzultativnoj komisiji za obnovu Dubrovnika poslije potresa 1979. u kojoj je bio ekspert za konstrukcije, a bio je i član Odbora za obnovu Dubrovnika.

Pedagoški rad prof. Simovića obilježen je izvanrednom vrsnoćom i studioznošću. Uspješno je kreirao i predavao predmete u dodiplomskoj i poslijediplomskoj nastavi. Inicijator je i organizator početka poslijediplomske nastave na Građevinskom fakultetu u Zagrebu. Kao gostujući profesor povremeno je predavao i na poslijediplomskim građevinskim studijima u Beogradu i Sarajevu.

Osobito je vodio brigu o obrazovanju i napredovanju znanstvenog pomlatka. Mnogi njegovi suradnici postigli su magisterije i doktorate znanosti. Bio je član većeg broja povjerenstava za ocjene i obrane magisterija i doktorata, a pod njegovim mentorstvom izrađeno je pet doktorskih disertacija i šest magistarskih radova.

Objavio je dva udžbenika i jedna skripta, a redovito je dijelio studentima pisane separate svojih predavanja.

Prof. Simović je aktivno sudjelovao u nizu međunarodnih udruženja i odbora, među kojima su najvažnija: članstvo u RILEM-u, u kojemu je od 1986. do 1990. bio i član Biroa - vodećeg tijela te međunarodne znanstveno-stručne organizacije; članstvo, kao ekspert za konstrukcije, u Međunarodnom konzultativnom odboru UN-a (1980. - 1985.) koje je osnovano za pomoć Crnoj Gori nakon potresa 1979. godine.

Veoma je uspješan i značajan rad prof. Simovića u izdavačkoj djelatnosti Hrvatskog saveza građevinskih inženjera. Prvenstveno zahvaljujući njemu, kao voditelju, ta djelatnost  postiže veoma zapažene uspjehe. Glavni je i odgovorni urednik: časopisa Građevinar, mjesečnika koji svojim sadržajem, opremom i redovitošću pripada najužoj skupini najboljih hrvatskih primarnih publikacija, a dostigao je i visok međunarodni renome (U trideset tri godine rada časopis je postigao izniman uspjeh-gotovo četiristo brojeva koji uživaju veliki ugled u znanstvenoj i stručnoj javnosti i referira se u najuglednijim bazama podataka); edicije Građevni godišnjak, u kojoj se objavljuju  znanstveni i stručni prilozi kao stručna literatura građevinskim inženjerima i istraživačima; ostalih znanstvenih stručnih i udžbeničkih knjiga (15 od kojih su 9 sveučilišni udžbenici); četiri zbornika radova Sabora hrvatskih graditelja.

U znanstveno-nastavnoj i stručnoj djelatnosti te pri obavljanju dužnosti dekana Građevinskog fakulteta u Zagrebu i predsjednika Građevinskog instituta, prof. Simović je pokazao posebne sposobnosti u organizaciji znanstvenih istraživanja, stručnog rada i nastavnih aktivnosti te ustrojavanju jedinica u kojima su se te djelatnosti obavljale.

Utemeljitelj je i redoviti član Dukljanske Akademije Nauka i Umjetnosti.

Visoko vrednujući životni opus prof. Simovića, Senat Sveučilišta u Zagrebu dodijelio mu je u travnju 2000. najviše akademsko počasno znanstveno-nastavno zvanje professor emeritus: "Zbog posebnih zasluga za napredak i razvitak Sveučilišta u Zagrebu te za međunarodno priznatu nastavnu i znanstvenu izvrsnost, posebice u tehničkom znanstveno-nastavnom području". Pritom valja posebno istaknuti da umirovljenjem nisu prestale njegove znanstvene i stručne aktivnosti, o čemu svjedoči činjenica da je objavio  nekoliko članaka (znanstvenih i stručnih) i dalje uređuje Građevnar te jedan broj znanstvenih odnosno stručnih knjiga od kojih su tri sveučilišni udžbenici.

Za dugogodišnje uspješno uređivanje časopisa Građevinar, te ukupan dugogodišnji publicistički, znanstveno stručni, nastavni rad i efikasno upravljanje znanstveno-stručnim institucijama Gradska skupština Grada Zagreba na svojoj 46. sjednici (16. 3. 2009. godine) dodijelila mu je  Nagradu Grada Zagreba.

Prof. Simović je jedan od utemeljitelja Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske (1991.). Na izborima za članove Vijeće crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba biran je u oba mandata za člana i predsjednika Vijeća. Osnivanjem Koordinacije vijeća crnogorske nacionalne manjine na području RH (2005.) izabran je za njenog predsjednika, što je (2007.) ponovljeno i u drugom mandatu.

Kao znanstvenik, stručnjak, nastavnik i čovjek prof. Simović uživa izuzetan ugled ne samo među pripadnicima crnogorske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj, već i među pripadnicima većinskog naroda u Republici Hrvatskoj.