povratak na sve vijesti

PREDSTAVLJENA KNJIGA DR. FRANTIŠEKA ŠISTEKA

utorak, travnja 20. 2010.

U Češkom narodnom domu uz prisustvo velikog broja gostiju i uzvanika predstavljena knjiga dr. Františeka Šisteka -Naša braća na jugu-

Veliki broj uzvanika i gostiju, pripadnika češke i crnogorske nacionalne manjine u Zagrebu,  prisustvovao je u Češkom narodnom domu u Zagrebu predstavljanju knjige dr. sc. Františeka Šisteka- Naša braća na jugu- Češke predstave o Crnoj Gori i Crnogorcima, koju je izdala Matica crnogorska 2009. godine.

Organizatori ovog predstavljanja su Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske, Vijeće crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba, Češka Beseda i Vijeće češke nacionalne manjine Grada Zagreba u čije ime su na početku sve prisutne pozdravili dr. sc. Radomir Pavićević i Jaromil Kubička.

Predstavljanju knjige pisustvovali su i predstavnici  ambasada Češke i Crne Gore u Republici Hrvatskoj.

O knjizi su govorili: prof. dr. sc. Drago Roksandić, Novica Samardžić i dr. sc. František Šistek, dok je moderator bio Danilo Ivezić.

Profesor i mentor Františeka Šisteka, dr. sc. Drago Roksandić je između ostalog rekao:

 "...Malo što se dešavalo na slavenskom jugu od konca XVIII stoljeća pa nadalje što nije imalo svoje češke konotacije. I tu je Češko i Slovačko artikulirana ideja slavenske uzajamnosti  imala ogromnu težinu. Do 1848., do Slavenskog kongresa u Pragu, što je bio zvjezdani trenutak austro-slavizma, ali i trenutak njegovog sloma, je težište i interes čeških orijentacija unutar Habsburške monarhije, i kada je o slavenskom svijetu riječ prema Slavenima u Habsburškoj monarhiji i to obostrano i multilateralno. (U Hrvatskoj, Gajeva reforma po češkom obrascu, terminologija do Šuleka ide po češkom obrascu…) 1848. je trenutak poraza, nečega u što su Česi najviše uložili. Otvara se istočno pitanje u koje je Crna Gora neposredno uključena i kao takva postaje inspirativna za Češku stranu. Kako sam kolega Šistek sjajno piše dolazi moment toga orijentalnog drugog u nama samima. Društva o kojem se malo zna, koje je na različite načine vrlo inspirativno i koje iz daljine može i biti i teorizirajući model. Sve to povlači i jedan broj ljudi dolje, u Crnu Goru, i to dugo traje, nekoliko desetljeća što je svojevrstan fenomen.

Knjigu je teško prepričavati, ona se s jedne strane čita s velikim zanimanjem, narativno je, doista izuzetno ekspresivan, ali je s druge strane i vrlo sadržajna, obiljem obavijesti. Iako je kolega Šistek bio borac za "crnogorsku stvar" u knjizi je ostao izuzetno objektivan u prikazu. Ne bježi od kontraverzi, ne bježi od aporija, niti od čak izuzetno polariziranih stajališta unutar češkog korpusa i u suočavanju s fenomenima crnogorskog društva u transformacijama, ostajući fokusiran na središnjem pitanju što je to što Crni Goru čini izuzetno atraktivnom i trajno nazočnom u češkom miljeu..."

Ispred izdavača Matice crnogorske, gospodin Novica Samardžić:

"...František Šistek je u crnogorskim suverenističkim krugovima  postao poznat prije nego je stekao akademska zvanja,  objavio radove , prije no je  sebi  osigurao reputaciju uglednog naučnika i istraživača crnogorske prošlosti i današnje stvarnosti . U ljeto 1998. došao je na Cetinje , sa novinarom Matijažom Zrnom ,takođe prijateljem Crne Gore, da prikupi dokumenta za svoj diplomski rad o kraju crnogorske nezavisnosti 1918. godine. Sjećam se da sam još istog dana dobio vijest od prijatelja sa Cetinja  da su stigla dva mlada Čeha , da su za crnogorsku stvar i da jedan hoće da piše rad o 918-oj.  Bilo je to kod nas doba  velike neizvjesnosti oko crnogorske budućnosti i strijepnje da se u međunarodnoj nagodbi Crna Gora ne žrtvuje za utoljenje apetita velikosrpske politike. Zato smo svaku podršku sa strane primali sa višestrukim intezitetom i davali joj prećerane razmjere , pa se već govorilo o Vaclikovim i Holečekovim nastavljačima , uz prisjećanje na vjekovni interes čeških intelektualaca za Crnu Goru i njhov doprinos njenom izučavanju, te da se taj uticaj održao dosad.

Korigovanu sliku naših tadašnjih  predstava našao sam kasnije u knjizi koja je pred nama. Naime, autor nam saopštava da je  svijest ,pa makar i maglovitu,o prijateljstvu  Holečeka, Čermaka i inih Čeha, nalazio u svim crnogorskim krajevima i društvenim slojevima , ali da u današnjoj Českoj  Republici malo ko ima pojma o Crnogorcima i njihovoj zemlji, kao i  djelima nekad slavnih pisaca, umjetnika i naučnika koji su bili fascinirani ovom zemljom..."

Sam autor František Šistek, uz napomenu, da je ono što je imao reći, rekao u knjizi,se obratio riječima:

"Izvinjavam se zbog grešaka u svom govoru. Treba mi malo vježbe i vremena da se prilagodim, jer sam stigao tek juče. Bilo bi bitno drugačiji da sam na primjer ostao neđelju dana na Cetinju. Zahvaljujem se svima koji su doprinijeli organizaciji ove promocije, da se zahvalim predstavnicima češke manjine u Zagrebu i Hrvatskoj, predstavnicima crnogorske manjine u Zagrebu i Hrvatskoj, svima vama koji ste došli, gostima iz Crne Gore na predstavljanju jedne knjige koja se u Češkoj smatra ekscentričnom, koja se bavi vrlo egzotičnim stvarima. Drago mi je da je ona povezala i ljude koji su ovdje prisutni a koji se možda ne bi nikada našli na istom mjestu.
U uvodu knjige sam objasnio razloge bavljenja temom crnogorske istorije i češko- crnogorskim vezama. Koji su posebni i predstavljaju zanimljivu temu.
Kod nas postoje dva različita diskursa kada je riječ o slovenima. Jedan bih nazvao slavistički i koji potencira slavenske veze i vuče korijene iz XIX vijeka i bazira se na lingvističkoj srodnosti Čeha i Južnih Slovena. Pa tako postoji Češka slavistika koja se pretežno bavi lingvistikom i literaturom. Ono što sam ja obrađivao su političke poruke izvučene iz raznih kulturnih sadržaja, a toga kod slavista u Češkoj nema, jer se bave više lingvistikom i čistom literaturom. Drugi diskurs koji je više prisutan u današnjoj češkoj istoriografiji i koji na neki način, kada se tiče XIX vijeka, sve izokrenuo. Došli smo na neki način u glorifikaciju Habsburške monarhije. Pojedini kolege sve slovenske veze negiraju i marginaliziraju.
Pokušao sam u ovom češkom kontekstu ne ići ni u jedan ni u drugi ekstrem. Poštenje prema izvorima i prethodnicima je namjera knjige. Volio bih da netko drugi napiše knjigu slične tematike. Knjiga je prvenstveno pisana za češku publiku pa je kasnije prilagođena crnogorskoj i južno slovenskoj publici..."

IZ ČEŠKOG DOMA 14. 4. 2010.