povratak na sve vijesti

OTVORENA IZLOŽBA BRANISLAVA SEKULIĆA

utorak, lipnja 15. 2010.

Prisutne je u ime organizatora pozdravio dr. sc. Radomir Pavićević, u ime ZAMTES-a Slavica Perović. O izloženim radovima govorila je Iva Körbler, a izložbu je otvorila mr.sc. Tatjana Holjevac

U okviru Dana crnogorske kulture 2010., a u organizaciji Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske i Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore "Montenegro" Zagreb uz pomoć ZAMTES-a Crne Gore u Zagrebu je  14. 6. 2010. u Galeriji "Kristofor Stanković" Gradske skupštine Grada Zagreba otvorena izložba slika akademskog slikara Branislava Sekulića. Izloženo je devetnaest slika iz ciklusa "Mediteran". Uzvanike i goste je u ime organizatora pozdravio dr. sc. Radomir Pavićević, a ispred ZAMTES-a  gospođa Slavice Perović. Iva Körbler povjesničarka umjetnosti govorila je o izloženim radovima, a izložbu je otvorila potpredsjednica Gradske skupštine Grada Zagreba mr.sc. Tatjana Holjevac. Otvaranju izložbe prisustvovali su i predstavnici Ambasade Crne Gore u RH, amabasador Goran Rakočević i prvi sekretar Branislav Karadžić.
Nakon Zagreba izložba će biti prenijeta u Rijeku i Split.

"Najnoviji ciklus gvaševa na papiru crnogorskog slikara Branislava Baneta Sekulića (1952), s motivima mediteranskog podneblja, ali i brdovitog pejzaža crnogorske obale, u koji su inkorporirani motivi umjetniku važnih predmeta iz prošlosti, sadašnjosti i sjećanja, sve je samo ne tipična trendovska slikarska poetika.
Umjetnik koji je preko početnog hiperrealizma došao do potpune apstrakcije, da bi se ponovno vratio figuraciji, u novom ciklusu razvija jedan specifičan nadrealistički svijet simbola i osobne slikarske retorike, na granici magičnog slikarstva. Pomalo tvrda tekstura slika mjestimice podsjeća na odjeke enformelnih iskustava evropskih slikara, ali i očito posebnu potrebu slikara da pažljivo raščlanjuje metijerske i emotivne razine elaboriranja slike. Prizori se na slici nižu u planovima, često jukstaponiranima, u osobitoj varijanti primjene vertikalne perspektive.
Pejzaž koji nas mjestimice asocira na Jordanove nadrealističke scenografske situacije jednako tako može promatraču sugerirati i bliskost s arheokrajolicima Matka Trebotića, u kojima su upisana sjećanja na djetinjstvo specifičnog mediteranskog krajolika, ali i osobita komponenta zavičajnosti, potrebe za očuvanjem regionalnih pejzažnih karakteristika podneblja iz djetinjstva koje su danas u nezaustavljivom procesu nestajanja.
Iako je ovo slikarstvo nabijeno osjećajnošću, Sekulić nikada ne zapada u stanovita artificijelna, patetična stanja, niti u kič-mentalitetu bliski patos. On ne oplakuje prošlost, niti je pretpostavlja sadašnjosti. Bilježeći prizore posebne prirodne ljepote, Sekulić ih naprosto kombinira s njemu važnim intimnim simbolima i predmetima. Izvan svih umjetničkih trendova i tendencija, ovaj umjetnik očito radi na nekom novom dignitetu slike kao ekrana naše osjećajnosti, podsvijesti i snova."


Iva Körbler