povratak na sve vijesti

KOMENTAR NA STAVOVE PREDSJEDNIKA CRNE GORE FILIPA VUJANOVIĆA O CPC I SPC

subota, veljače 06. 2010.

Vujanović je uvijek bio veoma tolerantan prema izuzetno nacionalističkim, klerikalističkim i konzervativnim stavovima SPC, kaže izvršna direktorica nedjeljnika “Monitor” Milka Tadić Mijović.

PRENOSIMO U CIJELOSTI TEKST KOMENTARA OBJAVLJEN U "POBJEDI" 6. 2. 2010.

Jedno od etičkih i demokratskih načela je da od onoga političara, a državnika posebno, za koga ste glasali, možete i treba da tražite objašnjenje za njegove određene izjave i postupke koji su u suprotnosti sa onim što vi kao glasač od njega očekujete. Predsjednik Crne Gore je poručio Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi da "poštuje stav četrnaest pravoslavnih patrijarha, a to je da je u Crnoj Gori kanonski legitimna prema kanonskom ustrojstvu Mitropolija crnogorsko-primorska".

Zar prioritetna obaveza predsjednika države nije da poštuje stav, osjećanja, mišljenja... građana one države čiji je predsjednik, a ne građana neke druge države? Zar nije obaveza predsjednika države da poštuje stavove svih građana, bez obzira da li su teisti ili ateisti, pa dakle bez obzira, kada je riječ o pravoslavnim vjernicima ili pak samo poštovaocima, da li je riječ o onima koji preferiraju srpsku ili crnogorsku crkvu? Zar nije obaveza predsjednika da prepusti "kanonsko pravo" stručnjacima za to pravo, posebno onima u državi čiji je predsjednik?

Predsjednik Vujanović kaže i to da "zna kakvo je mišljenje patrijarha moskovskog i cijele Rusije Kirila i mišljenje svih četrnaest patrijarha" o kanonskoj legitimnosti. Dobro je što je naš predsjednik tako informisan. Ali, građanin države Crne Gore očekuje da njegov predsjednik nema potrebu da se kod drugih raspituje o kanonskom stanju, u ovom slučaju pravoslavnih zajednica, u svojoj zemlji, već da kao predsjednik države ima državni, civilizacijski, politički, religiozni, moralni i kulturni habitus da se o tako krupnom pitanju raspita i (nešto) sazna i u vlastitoj državi - onoj na čijem je čelu. Na to ga čak funkcija koju obavlja i obavezuje. U suprotnom, raspitujući se naokolo o svojoj kući, on ne šalje dobru poruku o sebi kao odgovornom političaru i državniku ni svojim državljanima, građanima u zemlji i rasijanju, a ni na one adrese na koje se obraća, da mu se objasni šta mu valja raditi u sopstvenoj kući.

Naš predsjednik kaže da nećemo od njega "nikada čuti nijednu kanonsku arbitražu", a odmah zatim dodaje - "niti bilo šta drugačije od onoga što sam čuo od patrijarha autokefalnih pravoslavnih crkava u odnosu na kanonsko ustrojstvo i kanonsko pravo". U istoj rečenici, predsjednik je demantovao sam sebe. Niko od njega ne očekuje da proglasi, kako on ističe, da je Crnogorsko-primorska mitropolija nelegitimna. Ali, očekuje se s pravom da kao predsjednik svih građana Crne Gore bude podjednako branitelj svačijeg vjerskog i nacionalnog prava i zastupnik svih, odnosno zastupnik evropskih i svjetskih demokratskih načela da su sve religijske zajednice ravnopravne i jednake.

Gospodinu Vujanoviću su, očito, neki "ravnopravniji" od drugih. Ima na to pravo kao građanin, lično, intimno, i o tome može da razgovara sa svim patrijarsima ovoga svijeta, ali kao predsjednik Crne Gore prvo treba da razgovara sa građanima svoje države i da uspostavi iskren i plodotvoran dijalog sa svima. To je najmanje i najviše što se od njega očekuje. Uostalom, uspostava i pospješivanje interkulturalnog dijaloga jedna je od njegovih i najprečih ustavnih "domaćih" obaveza (na unutrašnjo-političkom planu).

Predsjednik spočitava Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi da treba "da upućuje, bez obzira kako je kanonski pozicionirana, blage poruke i prema vjernicima i onima koji su vjernici druge crkve i onima koji su ateisti." Predsjednik, zanimljivo, ovo traži od crkve koja to konstantno čini i koja nikada ne dovodi u pitanje nacionalni, vjerski niti bilo kakav dignitet drugih naroda i pojedinaca. Poznato je da je interkulturalizam, istinska evropska vrijednost, bila i ostala vjekovima u temelju autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve. Da li se ovdje pozivati na Ivana Crnojevića, svetog Petra i druge? Ali, gospodin Vujanović ni riječju da spomene ponašanje velikodostojnika Crnogorsko-primorske mitropolije i Srpske pravoslavne crkve u cjelini prema ateistima i pripadnicima drugih nacionalnosti. Podsjetimo se izjava mitropolita Amfilohija (Radovića) o ateistima, crnogorskoj naciji, komunistima, partizanima ili pak četnicima, ili mišljenja novog srpskog patrijarha o Muslimanima? Do sada su ovakve i slične izjave, da citiramo našeg predsjednika, upravo dovodile do više "sukoba, podijeljenosti i unutrašnjih nesporazuma".

Slažem se sa predsjednikom Vujanovićem da se tako nešto ne očekuje od svetih i mudrih ljudi, ali on to ne prepoznaje kod onih koji baš takve poruke i šalju. A prepoznaje ih kao moguću prijetnju (k)od onih koji ih nikada i ne šalju. To je tek problem. Dio tog problema onda postaje i sam predsjednik i njegova civilizacijska, državna, politička i etička aura za koju nije dobro da postane upitna.

Gospodin Vujanović stavlja pod tepih "teške" izjave srpskih i crkvenih i političkih državnika o Crnoj Gori i Crnogorcima. Ili ih "pegla" i očekuje da će takve izjave "postati prošlost." Ali, problem je, gospodine Vujanoviću, što one ne postaju prošlost, već se stalno obnavljaju i predstavljaju sadašnjost. Da li Vi na pravi način reagujete na njih i na takvu našu sadašnjost? Vaša "prejaka" defanziva nije dobra za Crnu Goru i njenu nezavisnost, njeno interkulturalno, evropsko, mnogonacionalno i mnogovjersko biće. Kažete da gospodin Amfilohije "nikada nije osporavao crnogorsku naciju". Na Vašoj sadašnjoj funkciji ne očekuje se da budete ničiji advokat, posebno ne g. Amfilohija čija pozicija u odnosu na državu Crnu Goru i crnogorsku naciju u najmanjem nije baš posve neupitna. Uostalom, zašto Vi govorite u njegovo ime, proslijedite taj "vrući krompir" njemu samome. Možete se, nepotrebno, opeći. Osim ako nijeste odlučili da se polako vraćate advokaturi, jer ste jednom izjavili da bi s tom profesijom finansijski mnogo bolje stajali nego kao predsjednik Crne Gore. Možda bi se u toj Vašoj eventualno mogućoj odluci spojili i Vaše lično i zajedničko dobro Crne Gore. A Crnoj Gori možete i dalje služiti samo ako budete "advokat" svih njenih građana. Na Vama je da odlučite.


Goran Sekulović