povratak na sve vijesti

IN MEMORIAM- ŽARKO MINIĆ

subota, studenog 06. 2010.

Umro je naš suradnik i prijatelj- ŽARKO MINIĆ

 

web- zarko

Tužana vijest iz Podgorice da je naš prijatelj i suradnik u "Crnogorskom glasniku" i na našem sajtu Žarko MInić, umro duboko nas je potresla.

Nedostajati će nam, kao i njegove informacije, fotografije, poruke o svemu bitnom za Crnu Goru u čemu je bio neumoran.

Počivao u miru i laka ti bila crnogorska zemlja koju si jako volio.

Naše saučešće porodici, supruzi i sinovima. 

Dr. Čedomir Bogićević:

OPROŠTAJNA BESJEDA NAD ODROM ŽARKA MINIĆA  (1954 - 2010)
                                                                                                                                            

                       Ko li Ti uze odbljeske dana,
                      Nebo I sunce u granju skritu,
                     Ko li to ubi u letu pticu,
                    I slomi grane jablanu vitu ( V. N. )

Čovjek ne umire sa smrću nego zaboravom.
Kad utrne kandilo života, ne gasi se plamen, nego svijeća.
Otišao je sa biljege života ali neće nikad iz prizora ljudskih zborišta neumorni hodoljubnik, glasnik I bastadurnik lovćenskijeh straža, u igri zvanoj život u kojoj je odigrao upečatljivu rolu crnogorskoga slobodara.
Dragi Žaro, zamičeš rano u goru bez povratka ali nećeš, nikad, iz naših srca i sjećanja - ljudska vedrino, po srcu i glasu, dobroto duševna na ljuckome pasu, što si dobro znao: Da zakletve nema u Brda /No je zakletva Riječ  tvrda ( J. B. )
Utkao si sebe, bez ostatka, u jedno povijesno doba, u istorijskoj drami na pozornici crnogorskoga otečestva, utisnuvši žig svoga osebujnoga temperamenta, vedri i poletni duh, strasti i emocije, što davahu krila svakoj našoj misli i raboti i sagorio u vatri što ju je uždilo Tvoje plemenito srce.
Ti si svoje djelatno biće suprostavio poetskoj filosofemi: O hladna vatro koja izgaraš/Svuđ oko mene a dan ne stvaraš/Ne znaju kuće đe odoše ljudi/Nit pozna jutro one koje budi ( B. M. ).
Ti si, dragi Žaro, kroz kvartove, ulice i male našega  Grada i voljenog  Ti Cetinja pronosio poletni dah i impulse života - na radost prijatelju i poznaniku, zamah u jedra malodušnom, krila posustalom, nadu sirotnom, a mrtvu tišinu pretakao u glasnost, pa Te i ptice zavolješe, a kamoli ljudi.
Zato, ličijaše na vještog horovođu što budno motrijaše da, u zboru, niko ne zadrijema.
Taj si akord i ritam života prenio, kao svojevrsni ataše crnogorski, na sve meridijane đe, širom svijeta, djeluje crnogorska dijaspora. Zato, ovoga ljeta, kad čuše za Tvoju boljku, dođoše Ti u vizitu njeni predstavnici sa svijeh kontinenata.
Iskazivao si zanimanje za sve tokove društvenog života, naročito, za crnogorsku istoriju, kulturu i umjetnost, pokazujući osobeni dar za novinski esej.
Svoj bistri um i smisao za organizaciju, svoje gospodstvo i otmene manire ugradio si u mnoge crnogorske kulturne manifestacije što je došlo do naročitog izražaja u najvećoj od svih Dani Ivana Mažuranića u Crnoj Gori, kada si, u svojstvu sekretara Crnogorskog-Hrvatskog društva prijateljstva Ivan Mažuranić, pobrao simpatije i priznanja svih učesnika.
Tvoj životni kredo  je bio:
U tuđem srcu svoje srce čuti/Pa znati/Da isto je, pjevati i umirati. ( B. M. )


Podgorica, 6. 11. 2010.