Vijeće crnogorske

nacionalne manjine

Grada Zagreba

Nacionalna

zajednica Crnogoraca

Hrvatske

Društvo Crnogoraca

i prijatelja Crne Gore

"Montenegro" Zagreb

17-09-2026

Održana promocija knjige "Kamen stanac" Božidara Popovića - poezija o postojanosti i korijenima


Promocija knjige poezije „Kamen stanac“ Božidara Popovića, pripadnika crnogorske nacionalne manjine i jednog od prvih članova Društva “Montenegro” Zagreb i Pjevačkog zbora „Montenegro“, održana je u četvrtak, 17. rujna 2026. godine u Crnogorskom domu.

Uvodnu riječ je imala Tonja Madunović, kao promotor ispred izdavača Nacionalne zajednice crnogoraca Hrvatske. Pozdravila je sve prisutne, a posebno ambasadora Crne Gore u Republici Hrvatskoj NJ. E. Dejana Vukovića. Obraćajući se publici, jedan od urednika knjige Alija Šukurica, predsjednik Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore “Montenegro” Zagreb, istaknuo je da je Božidar Popović objavio ovu knjigu u 88. godini života što rijetko tko učini u toj dobi. Radi se o Popovićevoj drugoj knjizi poezije, prvu „Tragovi istine“ je objavio 2008. godine. „Velika čast nam je što smo večeras s našim Božom. Uspjeli smo uz malo nagovaranja izdati njegovu knjigu poezije „Kamen stanac“. Naslov knjige govori o postojanosti, snazi i korijenima čovjeka koji odolijeva životnim olujama. U vremenu brzine i prolaznosti, poezija Božidara Popovića poziva nas da zastanemo, oslušnemo sebe i prisjetimo se onoga što u nama ostaje: ljubav, uspomene, zavičaj, nada i ljudska blizina. Zahvaljujem mu na prijateljstvu i dugogodišnjoj suradnji“ – kazao je Šukurica. Zamjenica predsjednice Vijeća crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba Milanka Bunčić podsjetila je da je Popović jedan od osnivača zbora „Montenegro“. „Božo je član naše zajednice od osnivanja i posebna mi je čast da sam večeras promotorica njegove knjige. Poznajemo se četrdeset godina. Božo je izuzetan čovjek rođen u Crnoj Gori otkud se došao školovati u Zagreb. Diplomirao je elektrotehniku i do umirovljenja je radio u Končaru. Jedan je od osnivača zbora „Montenegro“, a bio je i dugogodišnji član Vijeća crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba“ – kazala je Bunčić.

Autor knjige Božidar Popović posebno je zahvalio na dolasku Dejanu Vukoviću, veleposlaniku Crne Gore u Hrvatskoj. Također je zahvalio svima koji su pridonijeli objavi knjige, ističući veliki doprinos gosp. Šukurice, gđe Bunčić i gđe Madunović, te Nacionalnoj zajednici crnogoraca i sufinanciranju Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske. Poslije prigodnih govora uslijedilo je čitanje poezije, a potom druženje u prijateljskom ugođaju.

 

Tekst: Alija Šukurica i Slavica Šarović

Foto: Slavica Šarović

 



Hrvatsko-crnogorske veze u XIX. i s početka XX. stoljeća

PODSJEĆANJE NA MANJI BROJ POJEDINACA IZ HRVATSKE KOJI SU SVOJ ŽIVOT ILI PROFESIONALNO DJELOVANJE DIJELOM VEZALI UZ CRNU GORU

Likovni umjetnici: Lovro Marinov Dobričević (Kotor, 1420.- Dubrovnik, 1475.); Tripo Kokolja (Perast, 1661.- Korčula, 1713.); Ferdo Quiquerez (Budim, 1845.- Zagreb, 1893.); Ivan Rendić (Imotski, 1849.- Split, 1932.); Vlaho Bukovac (Cavtat, 1855.- Prag, 1922.); Celestin Mato Medović (Pelješac 1857.- Sarajevo, 1920.); Ivan Žmirić (Zadar, 1842.- Zadar, 1929.); Menci Klement Crnčić (Nova Gradiška, 1865.- Zagreb, 1930.); Oton Iveković (Klanjec, 1869.- Klanjec, 1939.); Ivan Meštrović (Vrpolje, 1883.- South Bend, Indiana, SAD, 1962.);

Književnici: Ivan Mažuranić (Novi Vinodolski, 1814.- Zagreb, 1890.); Mato Topalović (1812.- 1862.); Ljudevit Gaj (Krapina 1809.- Zagreb, 1872.); Ivan Kukuljević- Sakcinski (Varaždin, 1816.- Hrvatsko Zagorje, 1889.); Petar Preradović (Grabrovica, 1818.- Beč, 1872.); Medo Pucić (Dubrovnik, 1821.- Dubrovnik, 1882.); Stanko Vraz (Cerovec, 1810.- Zagreb, 1851.); Milan Rešetar (Dubrovnik, 1860.- Firenca, 1942.); Antun Barac (Crikvenica, 1894.- Zagreb, 1955.); August Šenoa (Zagreb, 1838.- Zagreb, 1881.); Tin Ujević (Vrgorac, 1891.- Zagreb, 1955.)

Veze knjaza/kralja Nikole s Hrvatskom: Josip Juraj Strossmayer (Osijek, 1815.- Đakovo. 1905.); Jovan Sundečić (Golijevo, 1825.- Kotor, 1900.); Šimun Milinović (Lovreč, 1835.- Bar, 1910.); Milorad Medaković (Zvonigrad, 1824.- Beograd, 1897.); Josip Slade (Trogir, 1828.- Trogir, 1911.); Simo Matavulj (Šibenik, 1852.- Beograd, 1908.); Valtazar Bogišić (Cavtat 1834.- Rijeka 1908.)