povratak na sve vijesti

KOMEMORACIJA U POVODU SMRTI prof. dr. sc. LJUBOMIRA KULJAČE

petak, rujna 21. 2018.

U CRNOGORSKOM DOMU u Zagrebu, Trnjanska cesta 35, 20. rujna 2018. s početkom u 12 sati održan je Komemorativni skup u spomen prof. dr. sc. Ljubomiru Kuljači, predsjedniku Društva „Montenegro“ (1995. - 1999.) i Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske (1999. - 2001.) u prijelomnim i burnim godinama opstanka i organizacionog djelovanja crnogorskih društava u Republici Hrvatskoj, članu Vijeća crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba u sva četiri dosadašnja izborna saziva, profesoru, pedagogu i istaknutom znanstveniku.

Brojni prijatelji, kolege, poznanici, među kojima i predstavnici institucija iz RH, ambasador Crne Gore u Republici Hrvatskoj i članovi porodice prof. dr. Ljuborira Kuljače prisustvovali su Komemorativnom skupu u Crnogorskom domu u Zagrebu 20. 9. 2018. koji su organizirali Vijeće crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba i Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske.

Opraštajući se u ime kolega s fakulteta i u svoje lično ime prof. dr. sc. Zoran Vukić je podsjećajući na izuzetno značajan znanstveni doprinos prof. dr. sc. Ljubomira Kuljače između ostalog rekao:

"...U znanstvenoj i stručnoj djelatnosti pretežito se bavio teorijom nelinearnih sustava upravljanja, te kreiranjem i vođenjem stručnih i znanstvenih projekata iz područja upravljanja brodskim procesima, i specijalnih alatnih strojeva. Vodio je niz realiziranih istraživačkih projekata za potrebe Brodarskog instituta u Zagrebu, Z.P. Jadranbrod u Zagrebu, Uljanik, Pula; 3. Maj, Rijeka; Prvomajska, Zagreb; Inda, Labin; SAS, Zadar; Belišće, Belišče; Slavko Rodić, Bugojno; Jelšingrad, Banja Luka; IRC-a Energoinvest, Sarajevo i mnogi drugi. Rezultati stručnog rada objavljivani su mu u više zbornika radova s međunarodnih i domaćih skupova.

Od 1974. god. do 1986. god. bio je voditelj projekta međudržavne znanstveno-tehničke suradnje između ETF-a i Centralnog naučnoistraživačkog instituta morske flote (CNIIMF) u Lenjingradu na projektu  "Automatizacija gibanjem broda"; od 1984. do 1990. g. bio je voditelj međusveučilišne suradnje ETF-a i Tehničkog instituta sveučilišta Guangxi, NR Kina.

Na područjima nastavne, znanstvene i stručne djelatnosti objavio je preko 200 radova; bio je mentor 92 diplomska rada, 31 magistarskog rada  i 10 doktorskih disertacija. Na drugim sveučilištima bio je komentor 6 magistarskih radova i 5 doktorskih disertacija.

Za svoj rad dobio je niz priznanja među kojima povelju i zlatnu značku SOUR Prvomajska, Zagreb te nagradu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) Josip Juraj Strossmayer (2004.) za udžbenik: Z. Vukić; Lj. Kuljača: „Automatsko upravljanje –analiza linearnih sustava“, Kigen, Zagreb, 2004.

Umirovljen je 31. listopada 2008. godine, a 20.11.2009. Sveučilište u Zagrebu, Fakultet elektrotehnike i računarstva izabrao ga je u počasno zvanje Posebno Istaknuti Profesor...

Zahvaljujući svom kolegi i mentoru na svemu prof. Vukić je završio svoje obraćanje riječima: " S obzirom na sve smatram da na kraju mogu reći za našeg Ljuba- BLAGO TOME KO DOVIJEK ŽIVI IMAO SE RAŠTA I RODITI"

U ime Vijeća, NZCH i njegovih prijatelja od Ljuba se oprostio Dušan Mišković riječima:

"Draga Branka, poštovani prijatelji i poznanici našeg Ljuba, drage Crnogorke i Crnogorci

24. 8. 2018. oprostili smo se od prof. dr. sc. LJUBOMIRA KULJAČE, koji nas je napustio u 81. godini života. Otišao je još jedan iz plejade onih koji su nosili časno crnogorsko ime, jedan od utemeljitelja i osnivača Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore „Montenegro“ Zagreb i Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske, istaknuti znanstvenik i uglednik koji je trajno obilježio jedno razdoblje i značajno doprinio današnjem ugledu i položaju crnogorske zajednice u Zagrebu i Hrvatskoj.

Bio je predsjednik Društva „Montenegro“ (1995. - 1999.) i Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske (1999. - 2001.) u prijelomnim i burnim godinama opstanka i organizacionog djelovanja crnogorskih društava u Republici Hrvatskoj, biran za člana Vijeća crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba u sva četiri dosadašnja izborna saziva. Upravo u ovim prijelomnim godinama Ljubov angažman i njegova energija kao i bespogovorna odlučnost, da je interes crnogorskog bića i njegovo organizaciono ustrojstvo iznad svih pojedinačnih interesa pogotovo iznad sitnosopstveničkih koji su rastakali crnogorsko biće, bio od presudnog utjecaja i odredio budućnost događanja.

Samo da podsjetim na par crtica toga vremena:

Nacionalna zajednica se pod presjedanjem Lubomira Kuljače tih godina jasno odredila i prema državnopravnom statusu Crne Gore i Crnogorcima. Usvojen je 5.svibnja 1999. Stav o Crnogorskom pitanju, koji na određeni način objedinjuje aktivnosti i nastojanja NZCH u cjelokupnom proteklom periodu (temeljen na pravu Crne Gore da bude samostalna i međunarodno priznata država), ali i postavlja osnove budućeg djelovanja na INTERNACIONALNIZACIJI CRNOGORSKOG PITANJA. Tekst je dostavljen: Predsjedniku Vlade Republike Hrvatske, veleposlanicima država stalnih članica Vijeća sigurnosti UN, veleposlanicima Njemačke, Italije, Albanije, BiH, Makedonije, Slovenije, Predsjedniku Republike Crne Gore, Skupštini Republike Crne Gore, Predsjedniku Vlade Republike Crne Gore. Vrlo brzo, u srpnju mjesecu uoči Petrovdanskog sabora, 1999. upućeno je Otvoreno pismo predsjedniku Vlade Republike Crne Gore, Filipu Vujanoviću. Pred Konferenciju socijalističkih i socijaldemokratskih stranaka o Paktu o stabilnosti u jugoistočnoj Evropi u Beču upućeno je 20. 7. 1999. Pismo predsjedniku SDP Hrvatske Ivici Račanu, a neposredno pred održavanje Konferencije pakta o stabilnosti u Sarajevu 27. 7. 1999. upućeno je Otvoreno pismo sudionicima. Naglasak u oba pisma bio je na samostalnoj i međunarodno priznatoj Republici Crnoj Gori i potrebi hitnog rješavanja crnogorskog pitanja. U hotelu 'Panorama' u Zagrebu prvi put je organizirana manifestacija Lučindanski susreti (31. 10. 1999.) kojoj su prisustvovali brojni gosti i uzvanici, na njemu su uručene i povelje članstva, članovima Dukljanske akademije iz Republike Hrvatske. Rukovodstvo Nacionalne zajednica je pozitivno odgovorilo na inicijativu održavanja Prvog kongresa crnogorskih iseljenika u New Yorku 10. i 11. listopada 1999. godine i aktivno se uključilo u izradu osnovnih dokumenata vezanih za njegovo održavanje. Procjena da povezivanje crnogorskog iseljeništva na svjetskoj razini i zajednička djelatnost mogu u mnogo čemu doprinijeti, ne samo očuvanju korijena, već i uspješnosti rješavanja crnogorskog pitanja, pokazaće se u narednim godinama u potpunosti opravdanom. II. Kongres održan na Cetinju 2000. godine u cijelosti je bio i u organizacionom, i u sadržajnom, kao i dokumentacionom smislu proizvod NZCH, njenog rukovodstva i pojedinaca.

Tih godina je intenzivirana suradnja s matičnom državom i njenim institucijama. Postavljeni su solidni temelji na kojima se mogla „graditi“ kuća. To je period u kojem je Ljubo odlučno insistirao na povijesnoj istini o Crnoj Gori, očuvanju njene tradicije i prezentaciji njene kulture na prostorima življenja u Gradu Zagrebu naročito, u vremenu koje lomilo ljude ali i države.

Bio je utemeljitelj je i redovni član Dukljanske akademije nauka i umjetnosti od njenog  osnivanja, u Podgorici, 14.srpnja 1999. god.

Kada neko iz kuće ponese zavjet i obavezu da su mu životna pravila čovjekoljublje, pravednost, odvažnost i poštenje, a takav si ti bio, onda je njemu osigurano mjesto među ljude, kako kažu stari Crnogorci, onda njegova biografija izgleda upravo ovako.

Stoga ti u ime tvojih poznanika i prijatelja želim još jednom  zahvaliti na onom zajednički provedenom vremenu i prijateljstvu, kao i brojnim druženjima kod tebe i Branke na Pušći.

HVALA TI i SLAVA."