povratak na sve vijesti

INICIJATIVA ZA PODNOŠENJE PRIJEDLOGA ZA PONIŠTENJE DEKRETA

utorak, travnja 17. 2018.

Grupa javnih ličnosti dostavila je u ponedjeljak 16. 4. 2018. premijeru Vlade Crne Gore Dušku Markoviću inicijativu za podnošenje prijedloga za poništenje dekreta ukaza kralja Aleksandra Karađorđevića, od 17. juna 1920. godine, kojim je ukinuta autokefalna Crnogorska (pravoslavna) crkva.

VLADA CRNE GORE

Predsjedniku Dušku Markoviću

Predmet – inicijativa za podnošenje prijedloga za poništenje dekreta-ukaza kralja Aleksandra Karađorđevića, od 17 juna 1920. godine.

Imajući u vidu da je Crna Gora 21. maja 2006.g. obnovila nezavisnost i dobila međunarodno priznanje, a u susret stogodišnjici tragičnog događaja - nestanka Crne Gore kao nezavisne države 1918.g. kada je nelegalno i nelegitimno anektirana od strane Srbije, obaveza Vlade je da ovu inicijativu prihvati i uputi odgovarajući akt - prijedlog Skupštini Crne Gore da se PONIŠTI DEKRET kralja Aleksandra Karađorđevića. Takođe, taj akt treba da sadrži prijedlog da Skupština konstatuje, da su voljom građana Crne Gore, na referendumu održanom 21 maja 2006.g. poništene odluke tzv. Podgoričke skupštine, od 13/25.novembra 1918.g .

Cilj ove inicijative je da ukaže na potrebu, značaj i nužnost donošenja odgovarajuće odluke i akata, od strane zvaničnih institucija crnogorske države, kojima bi se osigurao i osnažio crnogorski identitetski korpus i zaštitila ljudska prava i slobode, kao pretpolitički konstitucionalni uslov stabilnog demokratskog društva.

Obrazloženje:

Ove godine se navršava 100 godina kada je Aleksandar Karađorđević, tada srpski regent, a kasnije kralj, nelegalnim i nelegitimnim aktom – na osnovu nelegalne i nelegitimne tzv. Podgoričke skupštine, ali i nelegalne i nelegitimne sjednice Svetog Sinoda Crnogorske pravoslavne crkve – ukinuo autokefalnu Crnogorsku (pravoslavnu) crkvu. Svi ovakvi slučajevi poznati su u pravnoj nauci kao vrsta pravnog akta inexistant (akt koji ne postoji), ali i kao takav, on je proizveo štetne posljedice po državu Crnu Goru i Crnogorsku crkvu. Demokratskom i referendumskom obnovom crnogorske državnosti 21. maju 2006. Godine, faktički je ukinuta odluka tzv. „Podgoričke velike narodne skupštine‟ od 13/25. novembra 1918. g. o „ujedinjenju‟ sa kraljevinom Srbijom, međutim, stvari po pitanju Crnogorske crkve i državne imovine su ostale nepromijenjene. Ipak, radi legalnosti i legitimnosti državnih postupaka i odluka, potrebno je zvanično i u zakonitom postupku konstatovati poništenje nelegalne i nelegitimne podgoričke Skupštine iz 1918. god. – kako je to u svojoj raspravi, odnosno studiji, naučno dokazao i apodiktički utvrdio srpski akademik Živojin Perić (1868-1953) Crna Gora u Jugoslavenskoj federaciji 1940.g.

Poseban razlog je to što je odluka tzv. Podgoričke skupštine bila osnova, odnosno uzrok, faktor i sila koja je uslovila i rezultirala posljedicama kao što su nelegalni i nelegitimni akt Svetog sinoda Crnogorske pravoslavne crkve o samoukinuću, a potom isto takvog akta regenta Aleksandra, o ukidanju autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve.

Skupština Crne Gore, na prijedlog Vlade Crne Gore, treba da poništi dekret regenta Aleksandra Krađorđevića, jer ga je potpisao suveren države kraljevine SHS (tadašnje Jugoslavije), dakle, ne duhovno, već svjetovno lice, što znači da ta odluka potpada pod svjetovnu jurisdikciju, čime se ne dovodi u pitanje savremena ustavna odredba o odvojenosti crkve i države. Akt o ukidanju autokefalne Crnogorske crkve nije baziran na Ustavu Kraljevine Crne Gore, Ustavu Sv. Sinoda Crnogorske crkve, već na nelegalnim, odlukama tzv. „Podgoričke velike narodne skupštine“, te falsifikovanim i, kao takvim, bezvrijednim aktima i golom nasilju srpske vojske. Poništenjem dekreta kralja Aleksandra Karađorđevića situacija se dovodi u prethodno legalno i legitimno stanje. Na ovaj način Crnogorska crkva potvrđuje svoju autokefalnost, a država imovinu, sa kojom je do tada raspolagala.

Takođe treba podsjetiti, da SFRJ više nema, da sve nastale država raspadom Jugoslavije, imaju pravo riješiti crkveno pitanje u okviru svojih granica. Inače, to pravilo važi za pravoslavne crkve po njihovim kanonima, da crkvene granice teku granicama suverene države.

Potpisnici ove inicijative:

Akademik Vukić Pulević; Akademik Božidar Šekularac; Akademi Radoje Pajović; Prof. dr. Novak Kilibarda; Prof. dr. Vladimir Vojinović; Prim. dr. sci. Svjetlana Zeković; Režiser Gojko Kastratović; Akademik Nikola Mijo Vujošević; Prof. dr. Čedomir Bogićević; Prof. dr. Draško Došljak; Prof. dr. Ivan Vuković; Prof. dr. Srđan Stanković; Prof. biol. Darko Pajović; Mr. Nela Savković; Književnik Miraš Martinović; Režiser Blagota Eraković; Glumac Slobodan Marunović; Advokat Milivoje Miro Raičević; Akademik Đorđije Borozan; Mr. Anđe Kapičić; Prof. dr. Rade Ratković; Akademik Goran Sekulović; Publicista-novinar Danilo Daro Burzan; Prof. dr. Dragan Bogojević; Novinarka Marina Vuković; Publicista- novinar Dragan Mitov Đurović; Prof. istor. Miloš Mrvaljević; Mr. Mladen Vukčević; Publicista Ranko Perović; Ekonomista Milan Mišo Brajević.

 Potpisi za inicijativu prikupljani su u periodu od 1. 3. 2018. do 20. 3. 2018. U međuvremenu jedan od potpisnika, akademik Gojko Kastratović je, nažalost, preminuo.