povratak na sve vijesti

Crnogorski glumci briljiraju u drami koja je Čehov u tranziciji

utorak, svibnja 02. 2017.

Gostovanje Kraljevskog pozorišta Zetski dom u Zagrebu 30. 4. 2017. u sklopu programa Europsko kazalište u ZKM-u.

       U “Dokle pogled seže” sve je namjerno ogoljeno, nema scenografije i kostima, tek ljudi, njihove sudbine i očaj iz kojeg se izlaz ni ne nazire Scena je ovdje posve prazna i crna, tek negdje u njezinu dnu nalazi se klavir, ali i njega u jednom trenutku iznose. Ljudi na sceni, kao da su ovog trena došli s ceste. Oni svjedoče o svojoj svakodnevici. Onoj u kojoj se nema za kruh, a nedostižan san je pet tisuća eura i čarobni stroj koji se kupuje u Njemačkoj, a uz koji bi život bio ne samo bolji, već savršen. Njihova protuteža su političari i kriminalci, oni koji imaju novaca za ljetovanje na jahtama, ali su međusobno u neraskidivoj vezi. Oni prvi su profesori, ali i obični radnici, koje zatičemo kako prenose stari namještaj, očajnici, koji na okrutan način ostaju bez posla, ali i oni koji im daju otkaze. To je brutalno iskrena predstava “Dokle pogled seže” Kraljevskog pozorišta Zetski dom sa Cetinja, koja je gostovala u sklopu programa Europsko kazalište u ZKM-u.

        Skrbnik i hranitelj

       Predstavu je u Crnoj Gori režirao poznati mađarski redatelj Árpád Schilling, ali ona je (vrlo očito) autorski projekt njega i glumaca koji su sve ono što vide (i žive) oko sebe unijeli u to djelo. To je priča o okrutnoj tranziciji u Crnoj Gori, o beznađu u zemlji premreženoj kriminalom i korupcijom, o moćnicima koji arhitektima crtaju planove, jer ovi naivci ne razumiju kako je lako u nacionalnom parku graditi betonska zdanja, o mladima koji odlaze... To je priča o suvremenoj Crnoj Gori, ali bi vrlo lako mogla biti i priča o suvremenoj Hrvatskoj. Lako smo se prepoznali, jer razlike su male, tek pokoja sličica koja progovara o mentalitetu, poput one o Crnogorcu koji ženi kada očajava da nema novca za hranu i djetetove nove cipele, ne da da nađe posao, jer on je skrbnik i hranitelj obitelji. Konačan dojam je Čehov u tranziciji, jer ovdje je bit svega ljudska sudbina, emocija, očaj... Stoga i funkcionira namjerna ogoljenost scene, kostimi kao “civilna” odjeća glumaca.

       Glumačke ekspresije

       Zapravo im ništa od tih izvanjskih teatarskih elemenata ni ne treba. Glumačke su ekspresije toliko moćne da gledatelj oko njih vidi svoj “film”, što najviše to do izražaja dolazi u sceni famozne pljačke banke, koja je tek naoko prizor iz crtića “A je to”. Baš ona otkriva neviđene dubine očaja ljudi pred zidom bijede. Odličan glumački ansambl predvodi Srđan Grahovac, a s njim su na sceni: Varja Đukić, Nada Vukčević, Dušan Kovačević, Zoran Vujović, Dejan Đonović, Jelena Simić i Aleksandar Gavranić.

       Ovo je priča o suvremenoj Crnoj Gori, ali i Hrvatskoj, jer razlike su u nijansama.

(Preuzeto:VEČERNJI LIST 2. 5. 2017.- BOJANA RADOVIĆ)

 

Predstava

scena pljačke banke