petak, rujna 11. 2009.

Vrhovni sud Crne Gore potvrdio presudu Višeg suda o kažnjavanju ANDREJA NIKOLAIDISA i tjednika MONITOR zbog teksta iz 2004. godine

Umjesto bilo kakvog komentara (osim naslova) prenosiimo dio teksta Andreja Nikolaidisa iz tjednika MONITOR od 11. 9. 2009.

SARAJEVO OPROSTI

"Vrhovni sud nezavisne države Crne Gore odlučio je da smo Monitor i moja malenkost krivi - da smo nanijeli duševne bolove reditelju Emiru Kusturici.

Tako se ova sapunica od suđenja pretvorila u balon, a balon pukao. Ovako, dakle, izgleda pravda u izvedbi crnogorskog pravosuđa.

Nekoliko izvoda iz presude ostaju za antologiju, za one koje će, možda, biti zainteresovani da vrše iskopavanja države koja je još kao novorođenče postala dekadentna. Zahvaljujući presudi, postoje pisani tragovi: Vrhovni sud jedne zemlje presudio je protiv ironije i cinizma u tekstu jednog pisca. Crna Gora je, odlukom trusta mozgova u Vrhovnom sudu, kriminalizovala ironiju i satiru, dva retorička modusa koji su legitimni otkada čovjek misli. Ovo nije slučajno: naši moćnici su toliko moćni da ih boli upravo ono što je sada za njihov račun kriminalizovano: ironija i sarkazam. Nikoga se oni ne boje, i ništa niko njima ne može - osim samog ljudskog duha, koji čak i u neslobodi ima snagu da ih izvrgne ruglu. Samo za siromašne duhom u ironiji i sarkazmu ima grubosti. A kroz njih, zapravo, progovara upravo duh, i to duh koji je pobunjen i ne pristaje, duh koji svojim sredstvima odgovara na represiju ontičkog. Jedino efikasno oružje protiv naših svemoćnika je, ponovimo, upravo podsmijeh. Ničega se oni ne boje kao podsmijeha slobodnog duha.

U tekstu Dželatov šegrt bilo je, očito, previše ironije i sarkazma za Vrhovni sud Crne Gore, koji tekst nije najbolje razumio. Evo čime smo izazvali bol duše: "Bilo je, kako se to danas kaže, vrijeme rata i sankcija. U okolnim državama gorjele su kuće, ovdje je na lomači patriotizma gorio zdrav razum. Da bi se opravdao rat u Bosni i Hrvatskoj nije bio dovoljan patriotizam. Bilo je potrebno mnogo više od toga. Valjalo je odustati od razuma. Napustiti razum, jer tek nakon toga bilo je moguće pretvarati se kako nam ne nedostaje moral.

Propagandna mašina tog vremena bila je, otud, zasnovana kako na nemoralu, tako i na gluposti. Novine i televizija nisu bili samo ogavni, nego i pravljeni za idiote. Valjalo je biti neosjetljiv za ljudsku patnju, slijep za vlastitu krivicu, napokon i dovoljno glupav da bi se povjerovalo u vlastitu ispravnost. Ružni, glupi i pokvareni - takve je proizvodila propaganda Miloševićeve države... Jedna od najvećih medijskih zvijezda tog vremena bilo je Emir Kusturica"...

...Na vijest o presudi, Kusturica je izjavio: "Svaka čast crnogorskom sudstvu".Ovom presudom, Crna Gora je, iz usta svog Vrhovnog suda, pljunula na mišljenje Sarajlija i na njihovu solidarnost sa mnom i Monitorom. Kao što Monitor nije uspio da ih spriječi da krenu na Dubrovnik, kao što nismo uspjeli da ih spriječimo da grbavičkog koljača Batka puste da pobjegne iz zatvora, kao što nismo uspjeli da ih spriječimo da upadaju u Hercegovinu i pomažu Slobi da Radovanovim rukama davi Sarajevo, ni sada nismo uspjeli.

Zbog toga: Sarajevo, oprosti.